Povijest škole
Područna škola Donja Kupčina
Tragovi školstva u Donjoj Kupčini poznati su već početkom 19. stoljeća.
1806. godine izgrađena je škola na zemljištu koje je darovala Hrvatsko-Ugarska. Zgrada u kojoj se sada nalazimo izgrađena je 1908.godine, a postoji podatak iz 1916.godine, da je tada četiri razreda polazilo 198 redovnih učenika i 62 u opetovnicu. Ovo je najveći broj učenika uopće zabilježen u ovoj školi.
U 2. svjetskom ratu škola je zapaljena i ostali su samo zidovi. Nakon rata Kupčinci su svojim radom obnovili školu, koja kao osmogodišnja djeluje do 1969.godine, a nakon toga kao četverogodišnja.
Nakon Domovinskog rata, Ministarstvo prosvjete i športa, Županija te Općina, zaslužni su za adaptaciju zgrade, asfaltiranje igrališta i izgradnju centralnog grijanja.
Nažalost, djece je sve manje, tako našu školu danas pohađaju 33 radišna, vesela i skromna učenika.
Priredila Miliana Škurla
Područna škola Bratina
Osjećajući potrebu da samo mjesto Bratina ima svoju školu, mještani Bratine su svojim velikim zalaganjem i upornošću uspjeli ishoditi kod ondašnjeg općinskog odbora u Kupincu (kojem su u to vrijeme pripadali) da se počne s gradnjom škole u Bratini. S gradnjom se započelo u svibnju 1928.godine. Do tada su djeca iz Bratine školu pohađala u Kupincu (djeca s mjestom boravka do potoka Vešćak), školu u Kupinečkom Kraljevcu (djeca iz zaselka Penezići), te školu u Pisarovini (djeca od potoka Vešćak prema Pisarovini).
Samu školu izgradio je sam narod Bratine iz vlastitih sredstava koja su plaćali općinskoj vlasti u obliku nameta. Dio sredstava dao je narod Kupinca jer su 1830.godine mještani Bratine pomogli u izgradnji njihove škole u Kupincu.
Zemljište na kojem se nalazi škola kupljeno je od četiri gospodara iz zaselka Pintari. Škola je sagrađena krajem 1930. godine, a s radom je započela 17.siječnja 1931. godine. S otvaranjem škole dolazi i prvi učitelj Karlo Štefančić. U to vrijeme školu je pohađalo 54 učenika. Učitelj Štefančić radi u Bratini sam do 3.listopada 1937.godine kada u mjesto dolazi učitelj Antun Kocman , a za par mjeseci mu se pridružuje, zbog sve većeg broja djece, učiteljica Jelena Šmit. Škola postaje dvorazredna, a učitelj Karlo Štefančić obnaša dužnost upravitelja škole.
27.listopada 1938. godine učiteljica Jelena Šmit je premještena i na njeno mjesto dolazi učiteljica Marija Vukelić. U travnju 1940. godine upravitelj Štefančić premješten je na novo radno mjesto u Glinu (odakle je rodom) te 29.travnja 1940. godine u Bratinu dolazi učiteljski bračni par Ruža i Marijan Topolščak. Oni u Bratini podučavaju do 1944. godine kada škola prestaje s radom jer je stradala ulaskom njemačkih trupa u Bratinu. Dio krova i ostala drvena građa su izgorjeli i nije bilo moguće organizirati nastavu.
Završetkom rata 1945.godine mještani Bratine uz pomoć kotara Pisarovina obnavljaju školu pa već 1.studenog 1945.godine škola ponovno počinje s radom. Dolazi novi učiteljski par, Barica i Mirko Rebrović koji u Bratini ostaju do 1.ožujka 1954. godine. Tada je školu pohađalo 73 djece. Njihovim odlaskom u Bratini rade učitelj Branko Šutić i Ruža Brozović. Iza njih su u Bratini u školi radili Marija Starčević, Barica Milatović, Ana Torjanec, Ana Dragojević…. i mnogi drugi koji su, svaki na svoj način, ostavili nepisani trag o svom radu i poučavanju. Hvala im na tome !
Škola je kroz povijest mijenjala svoje učiteljske sile i nazive (pučka, narodna,četverogodišnja, osnovna), ali do danas je zadržala svoj izgled i želju da se u njoj i dalje školuju i odrastaju nove generacije učenika. Nažalost, iz godine u godinu broj djece se smanjuje.
(korišteni podaci iz Spomenice škole u Bratini)
Priredila: Snježana Skenderović